Emocionalna konzumacija šećera često je povezana sa stresom i umorom. Mnogi ljudi posežu za slatkišima kada se osjećaju loše ili iscrpljeno. Ova navika može postati automatska reakcija na određene emocije. Razumijevanje ovog obrasca prvi je korak ka promjeni. Svjesnost o uzrocima pomaže u boljoj kontroli prehrambenih odluka.
Jedan od načina za smanjenje emocionalnog jedenja je uvođenje zdravijih navika. Na primjer, fizička aktivnost ili kratka šetnja mogu pomoći u smanjenju stresa. Također, tehnike opuštanja poput dubokog disanja mogu biti korisne. Ove metode pomažu u smanjenju potrebe za šećerom kao „brzim rješenjem“. Na taj način se razvijaju zdraviji obrasci ponašanja.
Važno je razlikovati fizičku glad od emocionalne potrebe za hranom. Kada osoba postane svjesna te razlike, lakše donosi ispravne odluke. Vođenje dnevnika ishrane može pomoći u prepoznavanju obrazaca. To omogućava bolje razumijevanje vlastitih navika. Vremenom se razvija veća kontrola nad unosom hrane.
Postepeno mijenjanje emocionalnih navika zahtijeva strpljenje i dosljednost. Nema potrebe za strogim zabranama ili pritiskom. Male promjene u svakodnevnom životu mogu imati veliki uticaj. Kada se emocije i prehrana odvoje, smanjuje se potreba za šećerom. To vodi ka stabilnijem i zdravijem načinu života.